Ludi detektiv. Smiješan detektiv. StaVl Zosimov Premudroslovsky

Чтение книги онлайн.

Читать онлайн книгу Ludi detektiv. Smiješan detektiv - StaVl Zosimov Premudroslovsky страница 4

Ludi detektiv. Smiješan detektiv - StaVl Zosimov Premudroslovsky

Скачать книгу

i sjednite… Imamo posao… Sutra idemo u Sankt Peterburg. – Ottila je ustao, okrenuo se i sjeo u stolac.

      – Zašto?

      – Ukradeni spomenik pred nosom Gogola traže.

      – Aaaaa … – Encefalopat je ušao i sjeo u stolac za podređene i posjetitelje, bacivši nogu na stopalo. – Imam na umu, Bos…

      APULAZ 2

      Harutun Karapetovich izgledao je mršavo i dugo. Lice je bilo tipično kavkaško. Kosa je siva, dugačka do ramena, čak i kao slama. Na Tiechki je postojala čvrsta ćelavost zarađena prethodnim radom kao domar gostujućim radnicima. Prije toga radio je kao stočar, nakon deset godina zatvora, kao politički zatvorenik. Anegdota je o Lenjinu, vođi proletarijata, pa čak i svinjama, govorila revizoru u seoskom vijeću i to je odjeknulo. Lenjin bi reagirao lakše, samo se nasmijao, ali tamošnje lokalne vlasti – ne. Ali bilo je to u post sovjetsko doba. I zbog toga je nestankom sovjetskog sustava nestala i kaznena prijava. Saniran je i dobio je plinske povlastice. Ali s umirovljenjem je želio biti koristan za društvo, a zatim je suprugu novog okružnog policajca namamio svojim plavim očima i… ostalo je HACK… Dakle, mislim da ne psujem… Pa je otišao u kaplara u okružnom policajcu, a čin je ostao od vojske.

      Svidio mu se engleski detektiv Poirota i zato je pušio cijev poput Holmesa, samo ih je zbunio. Nosio je šešir i brkove, poput Elkyl-ovog, samo Gruzijski. Čak je i kanta kupila sličan i kaput od kaputa od radnika u Mariinskom kazalištu opere i baleta za kutiju mjesečine. Cipele su izrađene po narudžbi susjeda koji je služio kao obućar u zoni. Čak ih je nokautirao igle, a kad je hodao, pogotovo po asfaltu, kliknuo je poput konja ili djevojke s Broadwaya. Nos mu je bio poput orla, a velike oči poput lemura.

      «Dakle», rekao je Ottila i sjeo na poseban stolac. Izya je zalupila vratima i ušla u ured. Na pladnju je nosio pržena jaja s ribom i omiljeni svježe cijeđeni sok od češnjaka. – dođi brže, inače se piton već grmi.

      – Fuuuu! – nacerio se Incefalopat, – kako ga pijete? Možete se opustiti…

      – Što biste razumjeli u izvrsnom gurmanu? Ne pijte. Meni se osobno sviđa. – otpio je gutnju Ottila i.., – Uhhh, – odgurnuo je u stranu. Skočio je i potrčao u drugi kut ureda. Glatka gomolja u obliku maglice napustila je grlo mjesta i odmah je poput suzavaca preplavila cijelu sobu. Arutuna ga je uhvatio astmatični grč i kad se nakašljao, nije bio spretan.

      – Bilo bi me sram ili nešto?! Prikladan sam za vaše očeve.

      – Ili možda majka? – Ottila je proživljavao miješana jaja i, s ustiju, pljuštajući mrvice, strogo zalajao: – svatko ima svoj ukus, rekao je hinduist, silazeći s majmuna i brišući svoj penis listom banane. Želite li oko?

      – Oh! Oprosti, zaštitniče, nešto sam zaboravio … – sramio se Arutun Karapetovich i sjeo u stolac.

      Odjednom su se na vrata pokucala ulazna vrata i u ured je ušla starica stara oko stotinu godina.

      – Tko nije zatvorio vrata??? Zauzet sam, bako!!! – Bug Klop i guši se…

      Supruga je čula kašalj i potrčala prema njemu s listom i olovkom, tako da je napisao oporuku. No vidjevši njegovu beskorisnost, zamahnuo je i pljesnuo muža o kosti koščicama. Ottila je izbio žumanjke.

      – Uh, Harutun, stari hrskavica, zašto nisi zaključao vrata za sobom kad si došao? A ti, bako, izađi, imamo sastanak.

      – Kako? upita gluha baka.

      – Grunt! dođi poslije večere!! – glasno je rekao Klop.

      – Jedite, jedite, dušo s nevenom… pričekat ću. – baka se nasmiješila i čučnula dolje, jer više nije bilo stolica, a ovdje nije bilo uobičajeno popuštati, a nikome iz publike nije palo na pamet.

      – Kakav ručak? I? Doručkujem… A onda na dnevnom redu: rad s podređenima. – Ottila je mahnula rukom i, držeći žlicu s komadom jaja, uvukla modricu izravno u Harutun-ovo oko, – a vi? – skočio u stolac, – ne zahvalna osrednjost, – pa skočio na stol, – možete jesti samo mjesečinu i tući se licem jedni drugima. Neću hodati poput kojota.. – i poput akrobata, pomoću somersaulta, skočio sam sa stola na pod, – i pomirio se s vama. Napišite izjavu i to je to!

      – Koja izjava? Što vičeš? «Isolde Fifovna prekinula ga je krikom King Konga.»

      – Ah? – začuo se patuljak.

      – Što vičeš? – pitala je smirenije i mirnije, – zar ne vidite, odavno spava.

      – Dakle, ovdje, sada, noćenje? Incifalatus, izvadite ovog umirovljenika. – Ottila se oporavio u torbi i popeo se na stolac da dalje večera.

      – Ja sam incefalopat, zaštitnik, a ne incifalat. – ispravio je kaplara i otišao do uspavane starice. Lagano ju je pokosio trskom, poput Poarota ili Watsona. – Dragi, ale?! – okrene se Šefu, koji je već sjedio za stolom i u šampionatu.

      – Šefe, ona je, po mom mišljenju, zarežala.

      – Što? Hrjapa-Hrjapa.

      – Pa,. Ne diše. Mrtav je. – opet je sa strahom u glasu rekao Harutun. Usne su mu podrhtavale. Zamišljao je da ga čeka ista sudbina. Harutun je plakao.

      Ottila se smrznula uz zalogaj hrane. Pogleda svoju ženu i upita:

      – Zhinka, idi provjeri.

      Fifovna je prišla i podigla staricu za ovratnik. Stopala su sišla s poda, a koljena se nisu ispravljala. Ustala je i postavila leš kao vazu ispred krigle, glupo gledajući usta puna žvakanih jaja, svog supruga.

      – Uvjerite se sami, schmuck, je li mrtva ili ne?! – i upravo se spremao otići. – On, Zhinka. Odgovorit ćete za Zhinka. promrmljala je…

      – Skloni je sa stola, budalo!!! Jesi li… stvarno, ili što? Ja sam ovdje šef, a gazda, a ti?…

      – Pa, počelo je opet. – promrmlja pladanj Intsephalopath.

      – A fond Ottila Aligadzhievich Klop koristite besplatno! – mrvice iz usta odletjele su, – i općenito… ma, sranje, – ispljunuo je sav sadržaj iz usta i povikao, prije nego što se popeo na stol. «Ovdje ste sluškinja.» Shvatio?

      – Da, gospodaru. – Donald Isoldushka i kleknuo. Glava joj je bila poravnana s glavom supruga koja je stajala na stolu. A veličina njihovih glava jednostavno bi impresionirala bilo kojeg pesimista: Glava joj je bila pet puta veća od njega.

      – Ok, heh heh, oprosti mi, izvedi ovu baku kroz vrata trijema. Ne, bolje od kolibe. Jutro je i netko će je pronaći.

      Supruga je uzela leš i nosila ga tamo gdje je vlasnik naredio. Uostalom, radila je i kao pomoćnica tehničkog tehničara, domar i pomoćnica tajnika s činom starijeg madraca. Minutu kasnije vratila se i prišla marširajući do stola.

      – bacio sam je preko ograde.

      – Jeste li budala ili nešto slično? Ovo je veteran biljke.

Скачать книгу