koju su napravili on i sestre taj dan.
–Pričekaj ovdje u vrtu. Gospodar će brzo doći. I ne zaboravi da ne smiješ njuškati okolo; gospodar ima oči svugdje. – Aylos se oprostio od njega i nestao iza jednih od sporednih vrata.
Samos je iskoristio vrijeme za promatranje lijepih stabala naranče u voćnjaku. Proljeće je polako stizalo u taj kutak svijeta te su cvjetovi naranče ispuštali mirise u Abtino dvorište, stvarajući idiličnu atmosferu. Samo je jednom bio u ovom voćnjaku, ali boravak ovdje uzrokovao je navalu sjećanja zatomljenih monotonijom njegove svakodnevice. Almik se sjetio sestara koje su se igrale u špilji pored plaže, smijući se dok su skidale pijesak sa školjki; ribarenja s ocem te dana kad ih je Zamar zarobio i Telma tragično umrla. Tuga i bol zbog tih dana u potpunosti su mu zavladale srcem. Suze samo što mu nisu potekle niz lice kad je iznenada čuo zvuk iza leđa.
–Vidim da si vrlo brzo završio s obradom dobara. –Abta mu se približavao s leđa. Siguran i ležeran ton njegovog glasa bio je u skladu s njegovom bogatom odjećom, dajući mu prinčevsko držanje.
–Tako je, moj gospodaru – Samos je nesigurno odgovorio misleći da je Abta pročitao njegove misli.
–Sigurno se pitaš zašto sam poslao po tebe.– Abta je uživao gledajući tjeskobu na dječakovom licu.
–Što god Vi odlučite, bit će ispravno, gospodine – odgovorio je Samos, koje je Aylos temeljito podučio.
–Kao što već znaš, većina mojih lučkih robova priča grčki jezik. Potrebna mi je osoba od povjerenja koja bi nadgledala sve moje transakcije. Dosad je tu zadaću obavljao moj osobni rob, Grk Polirije. Pratio me na sve moje poslovne sastanke u Tir i na poneko drugo putovanje. – Samos je sumnjičavo slušao. Poznavao je starog Polirija, mršavog i niskog roba, vrlo rezerviranog, koji je često pratio Abtu u posjetima luci i s kojim je tu i tamo razmijenio riječ-. E pa, Polirije je danas umro, a da mi se nije udostojio to najaviti – rekao je Abta prijekornim tonom.
–Žao mi je, gospodine.– Samos se sjetio da danima već nije vidio Polirija tijekom Abtinog obilaska luke.
–Meni još i više jer sam ostao bez knjigovođe. Ti ćeš ga zamijeniti.-Samos nije mogao vjerovati svojim ušima-. Znam da savršeno pričaš i pišeš grčki jezik, da si otkad sam te kupio naučio fenički te da ga se čak usuđuješ i pisati.– Dječak se zacrvenio saznavši da je dobro čuvana tajna ipak otkrivena-. Iznenađen? – Samos se sjetio Aylosovog upozorenja da gospodar ima svugdje oči.
–Da, gospodine – potvrdio je još uvijek gledajući u pod-. Naučio sam ponešto pisati na feničkom jeziku.
–U redu, od večeras živiš u odajama upravitelja. Tijekom sljedećih mjeseci primat ćeš lekcije kako bi naučio točno govoriti i pisati fenički, a uz to moraš naučiti govoriti i pisati latinski i egipatski, jezike bitne za moje poslove. Odsad nadalje imat ćeš iste odgovornosti kao i upravitelji; ako neki rob ne učini što mu narediš, moraš ga odmah kazniti po pravilima. Ako robovi koji su pod tvojim nadzorom ne budu obavljali svoje zadaće, ti ćeš prvi biti kažnjen na odgovarajući način.
–Ali, gospodine, imam samo dvanaest godina – pokušao se usprotiviti dječak.
–Još i bolje jer ćeš moći dobiti dobro obrazovanje bez loših utjecaja. Polirije je rođen u ovoj kući u ropstvu i preuzeo je ovu zadaću sa samo jedanaest godina, a od tad je prošlo već dosta vremena. Bio je očev omiljeni rob zadužen za vođenje knjiga, i kad sam ja, prije više od petnaest godina, došao na očevo mjesto, već je savršeno radio svoj posao. Naravno da isto očekujem i od tebe. Sad možeš izaći istim putem kojim si i došao; Aylos te čeka vani kako bi ti dao upute za sutra. – Samos je ponizno pozdravio gospodara i nestao iza vrata. Aylos je čekao na dvorištu te mu čestitao na nečemu što većina robova smatra svojevrsnim usponom u hijerarhiji unutar kuće. Detaljno mu je objasnio njegova nova zaduženja. Otkrio mu je da je ušao u krug omiljenih Abtinih robova što je značilo imati pristup luksuzima teško zamislivim mnogim slobodnim ljudima. Također ga je upozorio na moguće probleme s drugim robovima koji su priželjkivali to mjesto.
Kad se Samos vratio u svoje dotadašnje odaje ispričao je prijatelju što se dogodilo. Naksosu nije bilo jasno zašto Samosa premještaju u druge odaje; promjena u Samosovom statusu unutar kuće značila je i udaljavanje između njih dvojice jer će se odsad moći vidjeti samo kada gospodar posjeti skladišta. Osim toga, nije shvaćao kako je Abta izabrao Samosa kad je on bio stariji. Almik je strpljivo pokušao objasniti da nije imao nikakvog utjecaja na gospodarevu odluku i da je i dalje rob kao i on. Aylos je čekao na dvorištu pa se razgovor nije smio više dužiti; snažno su se zagrlili, ali tu noć, bez da su dječaci bili toga svjesni, njihovo prijateljstvo počelo je kopnjeti, a da nijedan od njih nije mogao predvidjeti buduće posljedice.
Snažan udarac bacio je Teru na pod. Metalni okus mlake krvi tekao joj je u grlo dok joj je tanki mlaz krvi curio s donje usnice, koju je tijekom pada zagrizla zubima, razrezavši mekano meso. Tera je jecajući preklinjala dok su vriskovi njezinog napadača odjekivali po cijeloj kući. Beba, koja je do tog trenutka spavala u svojoj koljevci, naglo se probudila i počela plakati.
–Ljubavi, molim te. Kunem ti se da se neće ponoviti. – Napadač ju je prezirno gledao dok mu je krv ključala u unutrašnjosti. Nije se zaustavio već je napravio korak unatrag kako bi dobio zamah i snažno je udario nogom u trbuh.
–Kurvo! – uzviknuo je suprug-. Rekao sam ti da nipošto ne izlaziš iz kuće! – Tera se na podu previjala od boli dok je rukama pokušavala zaštiti tijelo. Sve jači krikovi djeteta ispunjavali su sobu.
–Klidio, preklinjem te, ne tuci me više – molba je izazvala cerek kod njezinog voljenog koji joj je nastavio dijeliti udarac za udarcem, izmjenjujući zatvorenu šaku i nogu.
–Dosta! – Kleanta je uletjela u sobu pokušavajući prekinuti scenu-. Zaustavite se, gospodaru, ubit ćete je! – Klidio se okrenuo prema njoj. Žile na glavi su mu toliko nabrekle da je izgledao kao da će svakog trenutka eksplodirati. Sad mu je ova glupa i nametljiva robinja pokušala govoriti kako bi se trebao ponašati.
–Dolazi ovamo! – primio je robinju za ruku i rastrgao joj tuniku. Njezino vitko tijelo bilo je razgoličeno, a njezine uzdignute i nježne grudi tresle su se od naprezanja. Gospodar se prvo zagledao u njih, a zatim spustio pogled prema robinjinom spolovilu. Kleanta je slobodnom rukom brzo pokušala prekriti svoju golotinju. Tera je iskoristila priliku kako bi se povukla u kut sobe dok je beba i dalje neutješno plakala. Klidio je odvukao Kleantu prema krevetu. Djevojka je shvatila gospodareve namjere i počela se boriti svim snagama.
–Kad si već tu, dat ću ti ono po što si došla. – Djevojka je pokušala pobjeći, ali bilo je gotovo nemoguće osloboditi se gospodarevog snažnog stiska.
–Pustite me, gospodine! –Obuzela ju je panika te je počela vikati.
–Zašuti više, glupačo! – Muškarac ju je prikovao za krevet i mogla je vidjeti kao mu se nadimlje ud-. Požalit ćeš što si se umiješala.
–Klidio, ostavi je na miru, tako ti bogova! – muškarac je čuo ženino zapomaganje, ali nije želio pustiti zatočenicu koju je već dugo vremena priželjkivao posjedovati, a sad se stvorila savršena prilika. Klenata se opet pokušala oteti te je ogrebala gospodara po ruci. Gospodar joj je opalio snažnu pljusku i okrenuo je na trbuh kako bi ušao u nju onako kako zaslužuje.
Nerisa je, čuvši gospodaričine vriskove, krenula za Kleantom. Došla je u trenutku kad ju je bacio na pod i ostala kao ukopana na ulazu kad je Kleanta ušla. Nijemo je promatrala scenu. Već su prije gledale gospodara kako tuče gospodaricu, ali nikad na takav način. Kad je vidjela da će gospodar silovati Kleantu,
