su prolazili i vjetar je pojačavao. Valovi su postajali sve jači iako nikad nisu bili prijetnja čamcu. Narisa je čvrsto držala Janiru. Bojala se da bi je neki nagli pokret čamca mogao baciti u more. Nije mogla spavati. Nije mogla prestati misliti na roditelje. Nije mogla shvatiti što su joj stariji brat i sestra rekli. Zašto nije mogla ići vidjeti roditelje? Zašto su ih ubili? Zašto sad bježe? Previše pitanja za jednu devetogodišnju djevojčicu. Kako bi voljela da je mogla reći ocu da je htjela biti ribarica kao i on. Nikad se nije usudila reći mu jer nije bilo ribarica u selu; bio je to posao za muškarce. Sjetila se zavisti koju je osjećala prema bratu kad je otac rekao da je vrijeme da krene s njim u ribarenje. Majka je nikad nije razumjela; jednom joj nije htjela pomoći u kući jer je htjela ići s ocem i Almikom. Kao kaznu je dobila zabranu izlaska iz kuće dva dana. Što će se sad dogoditi s njom? Nastavila je razmišljati o roditeljima dok su joj suze vlažile trepavice istim ritmom kojim su valovi lupali o trup čamca.
Telma je s laganom vrtoglavicom ležala na pramcu čamca ušuškana u prekrivač. Nije mogla vjerovati kakva ih je nesreća zadesila. Krivila je svog susjeda, gostioničara koji je primio Rimljane u smještaj, krivila je čak i brodolomce što su se nasukali na njihovoj plaži. Mislila je kako nikada više neće vidjeti svog voljenog Telemaha, ali ju je iznenadilo koliko joj je malo to sad značilo. Njezini snovi o vjenčanju raspršili su se istom brzinom kojom su se odvili zadnji događaji. Neprekidno se svađala s majkom koja joj je sad strašno nedostajala. Sjećala se jutara u kojima je metodički pripremala stare recepte koje je majka godinama učila napamet i prijekora kad je Telma improvizirala ili promijenila poneki sastojak. Nikad nije shvatila mržnju koju je majka gajila prema ostatku svijeta iako je dobro znala da joj djetinjstvo nije bilo lako. Sad se osjećala sama u nedaći kao i kad je jednom pala među stijene na plaži za vrijeme plime te inzistirala da se brat i sestre udalje i ne brinu za nju, ali Almik je otišao potražiti roditelje koji su je konačno spasili od plime. Tko će ih sad podržati? Kako će brinuti za brata i sestre? Na trenutke je shvaćala osjećaje koje je majka gajila prema ostatku svijeta. Ljudi nisu bili dobri; činilo se kao da su samo čekali pogodan trenutak kako bi naudili susjedu i iskoristili tuđu nesreću kako bi egoistično pospješili svoju situaciju. Osjećala se kao stranac u ovom okruženju, kao slabo biće posvuda okruženo opasnostima skrivenima u sjeni.
Almik je primjetio da mu se ruke umaraju. Satima je već upravljao čamcem prema jugu i lagano skrenuo prema istoku kako se sestre ne bi prepala naglom promjenom smjera. Kratko nakon isplovljavanja morao je skratiti površinu jedra jer se vjetar pojačavao. Izbjegao je prepreke u uvali i znao da ih Andrej ne može slijediti. Trebat će vremena da popravi svoja jedra, a nije mogao koristiti ni vesla kako bi ih dostigao. U mislima se vratio u jutro kad se škarpina bacala po dnu čamca. Tužno se nasmiješio. Vidio je oca kako živahno razgovara s njim dok je on sigurnom rukom upravljao kormilom čamca prema uvali. Osjetio je kako mu ruka pušta kormilo te ga je primio s više snage. Doći će do Kosa, dovest će sestre do sigurne luke i poslije, nije znao kako, osvetiti se Andreju za izdaju. Nije znao hoće li ih stric primiti iako ga nije bilo previše briga. Ako ih on nije želio kod sebe, nisu ni oni njega trebali. Imao je čamac i znao ribariti, ništa im ne bi nedostajalo i preživjeli bi. Podigao je pogled prema nebu i zamolio zaštitu bogova.
III
Nakon što je prošla ponoć, gusti oblaci sakrili su bojažljivi mjesec i tmina je pala na beskrajno more. Almik nije mogao vidjeti znakove koji bi mu pokazali put. Sumnjao je u stvarnu mogućnost sretnog završetka putovanja koje je predložio sestrama; nedostajalo mu je iskustvo potrebno za plovidbu u ovakvim uvjetima i jednostavno se vodio intuicijom. Već sat vremena nije vidio nijednu zvijezdu koja bi mu mogla potvrditi smjer. Vjetar se nije pojačao, ali otkad je izašao iz kanala između Samosa i kontineta, valovi su bili intenzivniji i neprekidno su prskali po čamcu ostavljajući ponekad dojam da put traje vječno. Telma je bila u potpunosti mokra i sjela je pored sestara. Nerisa je, i dalje preplašena, pokušavala utješiti Janiru koja je u suzama zazivala majku. Almik se u sebi kajao zbog smjera kojim je krenuo umjesto da je odmah otišao na istok prema najbližem kopnu. Umjesto toga, krenuo je na jug kako bi zbunio susjeda i Rimljane u slučaju da su imali brod u drugom zaljevu. Nije bio potpuno siguran koliko su udaljeni od kontinenta koji je, za lijepih dana, bio savršeno vidljiv sa Samosa. Znao je da se otok Kos nalazi južno od Samosa i da je zato bilo teško izgubiti se, ali ruta kojom je išao s ocem pratila je obalu kontinenta do druge strane istog koja je gotovo vodila direktno na Kos. Konačno se učinilo da će oblaci pustiti malo slabe mjesečeve svjetlosti pa je Almik počeo pregledavati horizont tražeći neku orijentacijsku točku koja bi im pokazala pravilni put. Odjednom je udar valova naglo zaokrenuo čamac, promijenivši mu smjer. Preplašena Telma uhvatila se za jarbol broda, dok su se malene snažno primile za stariju sestru.
–Almiče, što to radiš? – prigovorila mu je Nerisa.
– Žao mi je – ispričao se brat ispravljajući smjer-. Ispred nas se nalazi kopno, ali je prerano da bi se radilo o otoku Kosu ili kontinentu.
–Ne znaš gdje se nalazimo? – Almika je pitanje učinilo nervoznim. Dječak se primio rukom za čelo pokušavajući se sjetiti opisa obližnjih otoka koje su davali seoski ribari.
– Pretpostavljam da bi ovo mogao biti otok Agathonisi, ali nikad nisam bio ovdje s ocem. Ako je to taj otok, na dobrom smo putu iako se radi o opasnom području punom otočića na koje bismo se mogli nasukati. Bolje da se držimo dalje od obale i pričekamo da svane.
– Još uvijek smo daleko od Kosa?
– Ako se radio o otoku koji mislim da je, čeka nas nešto više od dana puta. Trenutno ne možemo nastaviti ploviti prema njemu. Moramo pričekati na određenoj udaljenosti kako nas ne bi zadesila nesreća. Nadam se da će oluja popustiti i ako se oblaci malo raziđu, znat ću sa sigurnošću kojim smjerom krenuti. Odmorite malo; molit ću Posejdona da valovi malo popuste.
Dugo su čekali da svane. Djevojčice su se osjećale slabašno i šutjele. Nerisa nije više bila sigurna de želi biti ribarica; nije znala da more može biti tako okrutno. Telma, osjećajući se loše zbog ljuljanja čamca, držala je oči zatvorene i molila u sebi. Janira je, od čiste izmorenosti, konačno ponovno zaspala. Almik se, umoran od borbe s morem, mučio održati čamac daleko od obale. Zahvalio je bogovima što je oluja konačno prošla i krenuo prema pramcu čamca. Ovaj put je kroz svjetlo zore mogao vidjeti neravnu obalu otoka s plićacima i razlučiti nekoliko otočića. Sigurno se radilo o otoku Agathonisi. Umio je lice s malo vode i podigao jedro kako bi uhvatio malo vjetra. Uskoro se čamac vratio u pravi smjer.
U podne su opet mogli razlučiti obalu kontinenta i dječak je okrenuo čamac u smjeru juga. Srećom nije bilo ni Andreja ni Rimljana na vidiku. Malo su se maknuli s početne rute puta, ali su se uspjeli vratiti. Na njihovu žalost, vratili su se oblaci i prijetila je nova oluja slična noćašnjoj. Iako su djevojčice pojele nešto hrane, nisu se dobro osjećale. Nenaviknutost na plovidbu izazivala im je mučninu koja će nestati tek kad dođu na kopno.
Sunce se počelo spuštati kad je zapuhao jak vjetar koji je Almika natjerao da povuče jedro. Telma i dječak počeli su veslati. Valovi su se podigli i uskoro je pao pljusak. Gledajući prema obali nije se moglo razlikovati olujno nebo od vodenog pokrivača. Almik je odlučio približiti se obali. Nije htio riskirati da ih nepoznati brod ulovi; područje je bilo poznato po piratima, ali veću opasnost predstavljala je šteta na čamcu. Oluja je izgledala kao da bi mogla biti puno jača od sinoćnje.
Prolazilo je popodne, a oluja je sve više jačala. Čamac se nalazio na dvadeset-trideset koraka od obale. Almik nije želio riskirati i doći bliže zbog straha od plićaka. Odjednom su osjetili veliki udarac koji je u njihovim ušima zvučao kao jaki cvilež.
–Što se dogodilo? – Telma je poskočila od iznenađenja i snažno zagrlila sestre. Dječak je bacio brzi pogled na dno čamca.
–Čamac propušta vodu. – Almik je brzo ustao kako bi pokušao
